Kuća Kraljevića

Iako bi i mnogi naši sugrađani najprije pomislili da je u ovoj kući živio svjetski poznati izdanak ove plemenitaške obitelji, slikar Miroslav Kraljeviću, ovdje je zapravo živio i radio Miroslav Kraljević, književnik. Tu je 1862. godine osnovao tiskaru, drugu najstariju u Slavoniji te u njoj tiskao prvi požeški roman, “Požeški đak”, kao i brojne druge važne publikacije.

Da se zaista radi o članovima istaknute plemićke obitelji svjedoči grb na zabatu kuće, a kao i za mnoge druge hrvatske povijesne plemićke loze, i za Kraljeviće je vezana zanimljiva legenda i to o nastanku njihova prezimena. Prema legendi zapisanoj u knjizi „Požega, zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i požeške županije“, autora Julija Kempfa… „U davno doba, Osmanlije porobiše mlade djevojke i odvedoše ih u Tursku, pa tako i djevojku Dragu. Nakon puno godina vratila se ona u Požegu kao starica, sva u dronjcima. Došla je do mjesta gdje joj je bila kuća i molila nove gospodare za konak. Zbog njena izgleda oni se uplaše primiti ju, takvu prljavu, ali ona ih zamoli da ju prime barem i u dvorištu te ju oni ipak prihvate. Starica kad je ušla u dvorište skine sa sebe stari kaput i pruži im da ga spreme, no oni ga ne željaše uzeti. Na njene molbe, ipak spreme kaput, a ona ih zamoli da joj ga ujutro rano donesu kako bi mogla dalje na put. Domaćini ujutro uzmu kaput i donesu ga starici, a ona im kaže da posegnu rukom u svaki od zakrpanih džepova i uzmu si što u njima nađu, kako bi im na taj način zahvalila za utočište. Na njihovo veliko iznenađenje, u svakoj od zakrpa bilo je mnoštvo zlatnika. Godinama kasnije obitelj odluči upravo od tih zlatnika izraditi potkove kao poklon za kralja, te ih tako prozvaše „Kraljevićima“.

Skip to content