Srednjovjekovna crkva sv. Lovre u Požegi jedan je od najstarijih spomenika gotičke sakralne baštine koji je preživio stopedesetgodišnje vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji (1537.-1689.). Glavna lađa sa svetištem izgrađena je koncem 13. i početkom 14. stoljeća. Današnja bočna lađa dograđena je u 15. stoljeću kao samostojna crkva te je oko 1510. godine renesansno oblikovanim arkadama spojena u jedno s prethodnom crkvom. U vrijeme osmanlijske vlasti crkva je pretvorena u džamiju, da bi ubrzo nakon toga služila kao skladište za žito i tako dočekala vrijeme oslobođenja. Godine 1698. dolaze u Požegu isusovci, kojima car Leopold I. predaje crkvu sv. Lovre te će ona nakon osnutka gimnazije 1699. godine služiti kao đačka crkva. Isusovci su ukinuti 1773. godine te su 1776. godine gimnaziju, zgradu kolegija i crkvu sv. Lovre preuzeli pavlini. Čini se da je iz njihova doba ostatak freske na sjevernom zidu bočne lađe. No 1786. godine pavline je ukinuo car Josip II. te je nakon toga crkva sv. Lovre bila prepuštena propadanju.

Na javnoj dražbi 1832. godine crkvu sv. Lovre kupio je zagrebački biskup Aleksandar Alagović zajedno sa zgradom kolegija za potrebe orfanotrofija, kasnije konvikta. Godine 1946. komunističke su vlasti raspustile konvikt i nacionalizirale zgradu, a crkvu sv. Lovre prepustile upravi Župe sv. Terezije. Nakon demokratskih promjena godine 1995. Požeško-slavonska županija i Grad Požega vratili su darovnicom zgradu kolegija Zagrebačkoj nadbiskupiji. Osnutkom Požeške biskupije 1997. godine zgrada je postala njezinim sjedištem te je ujedno crkva sv. Lovre ušla u sastav Biskupskoga doma. Nakon završene obnove prigodom posvete crkve 15. studenoga 1998. u glavni je oltar ugrađena relikvija bl. Alojzija Stepinca kao drugoga zaštitnika crkve i biskupije, a u zvonik su podignuta četiri zvona, dar zagrebačkih kanonika, prebendara i svećenika rodom iz Požeške biskupije. Osim redovitoga nedjeljnoga bogoslužja, koje obogaćuje četveroglasni pjevački mješoviti zbor, u njoj se redovito održavaju susreti biskupijskog značenja – svećenički, redovnički, vjeroučiteljski, susreti mladih i sl.