Na sjevernoj strani glavnog trga nalazi se crkva Svetog Duha s franjevačkim samostanom. Ova je crkva najstarija u gradu, a smatra se da je izgrađena 1285. godine u romaničkom i gotičkom stilu, koji su još uvijek vidljivi u pojedinim dijelovima crkve. Većina originalne arhitekture je izgubljena u vrijeme Turskog osvajanja Požege pretvaranjem crkve u džamiju, no srećom lijevo od glavnog ulaza u crkvu očuvan je originalni romanički portal. Današnji izgled je dobila u 18. stoljeću kada ju Franjevci obnavljaju u baroknom stilu, no oštrome oku promatrača neće promaći činjenica da je njena južna strana drukčije arhitekture od ostatka crkve.

Naime sredinom 19. stoljeća Požegu je zadesio strašan požar u kojemu je u samo dva sata izgorjelo pola gradskih kuća, a s njima i crkva Sv. Duha. Obnova zidova okrenutih trgu izvedena je u tada popularnom  klasicističkom stilu, a na vrhu zabata na Latinskom je upisane su riječi sjećanja na taj događaj koje kažu: „Na slavu Božju i čast kralju, podižu građani Požege“, a istaknuta slova rimskim brojkama ispisuju godinu požara 1842. Knjižnica franjevačkog samostana, iako je bila teško oštećena u spomenutom požaru, i danas je poznata po 15000 rijetkih knjiga, inkunabula, te je kao i sama crkva, važan spomenik hrvatske kulture.

U kripti ispod crkve stoljećima su pokapani istaknuti građani Požege, među njima je i kći kultnog vojskovođe baruna Franje Trenka te osloboditelj grada od Osmanlija, glasoviti fra Luka Ibrišimović – Sokol.